Úcta Harmincovi a pozdrav z Floridy

Úcta Harmincovi a pozdrav z Floridy
 
Kulpínčania a ich vzácni hostia si dnes zaspomýnali na významného architektu svetového mena Michala Milana Harminca, ktorý sa narodil v dnešný deň pred 143 rokmi, teda 7. októbra roku 1869 v Kulpíne. Pri tejto príležitosti Klub Kulpínčanov a Miestne spoločenstvo Kulpín usporiadali slávnostný program s odhalením busty M. M. Harminca. V druhej časti programu Spolok kulpínskych žien otvoril výstavu Pozdrav z Floridy.
 
foto
 
Bustu M. M. Harminca spoločne odhalili jeho vnučka Daniela Harmincová a predseda ÚSŽZ Igor Furdík (Foto Martin Pucovsky)
 
foto
 
Úvodom vydareného programu prítomných privítal predseda Klubu Kulpínčanov Pavel Zima
 
foto
 
V pokračovaní odznel program v ktorom referát Doc. PhDr. Michala Babiaka o živote a diele M. M. Harminca prečítal dlhodobý hlásateľ a novinár v Rádio-televízii Nový Sad Ján Struhár
 
foto
 
Nasledovala projekcia vzácneho dokumentárneho filmu RTV o M. M. Harmincovi. Na snímke časť výrobného tímu
 
foto
 
V pozdravných príhovoroch aktuálny veľvyslanec SR v Belehrade J.E. Ján Varšo ako aj bývalý veľvyslanec a súčasný predseda Úradu pre Slovákov žijúcich v zahraničí Igor Furdík vyzdvyhli potrebu upozorňovať na velikánov našich dejín a na ten spôsob upevňovať aj slovenskosť a slovenskú hrdosť. Predsedníčka Matice slovenskej v Srbsku Katarína Melegová – Melichová navrhla do učebných programov v slovenských školách zaradiť významné osobnosti našich dolnozemských dejín. Riaditeľka Ústavu pre kultúru vojvodinských Slovákov Milina Sklabinská povedala, že táto naša inštitúcia podporuje snahy zviditeľniť úspechy našich významných osobností. Predseda petrovskej obce Pavel Marčok vyjadril vďaku za snahy ktorými sa propagujú dejiny Kulpína a báčkskopetrovskej obce.
 
foto
 
O buste M.M. Harminca sa zmienil akademický maliar Pavel Čáni (prvý zľava) a vedľa neho stojí autor busty Laslo Silađi
 
foto
 
foto
 
foto
 
foto
 
V pokračovaní v Spolku kulpínskych žien otvorili výstavu Pozdrav z Floridy. Ruth Ann Kriska Pascoe z USA, z južnej Floridy v lete priniesla do Kulpína kroje svojej matky, v ktorých sa jej mama pred takmer storočím vybrala do sveta.
 
foto
 
Úvodom sa prihovorila predsedníčka Spolku Katarína Zorňanová a výstavu otvorila Katarína Pucovská
 
foto
 
Ruth Ann Kriska Pascoe je z USA, z južnej Floridy a tohto leta, vo veku 67 rokov, prvýkrát pricestovala do rodného kraja svojich rodičov. Túžila zacítiť pod nohami tú zem, po ktorej počas svojho detstva a mladosti kráčali jej rodičia. V Kulpíne pobudla kratučko, necelé dva dni a pri rozlúčke povedala, že ju návšteva Kulpína nevýslovne duchovne nasýtila a zároveň sa vyznala, že sa jej pri rozlúčke s matkiným rodiskom zmocnila ukrutná tieseň a ešte dodala: -„...Ale sľubujem, vrátim sa,... ak Pán Boh dá...“ Nateraz však priniesla iba kroje, ktoré sú aj vystavené v priestoroch Spolku kulpínskych žien.
 
foto
 
Text Katarína Pucovská
Foto Marica Šimová a Martin Pucovský
 
Text Pavla Čániho prečítaný pri odhalení busty v Kulpíne 7. októbra 2012
 
Laslo Silađi autor biste Mihala Milana Harminca
 
Laslo Silađi, autor biste arhitekte M. M. Harminca je etablirani novosadski umetnik – vajar, pesnik, direktor Ateljea 61, čija mnogobrojna dela možemo videti u Novom Sadu i na drugim mestima. Skulpture od belog mermera, kao što je Janika Balaž na Beogradskom keju, spomenik Marini Olenjini ispred SNP, ili apstraktinije forme u prostorima SPENS-a, postala su neodoljiv deo novosadskog miljea. Priča o Silađiju nudi mnoge reference i prilično je kompleksna, prosto ne znate odakle da krenete. Nadam se da ću uspeti da vam predočim i približim neke specifičnosti njegovog stvaralaštva, iako smo svesni činjenice da je još uvek nemoguće prodreti u samu suštinu stvaranja ili nastanka umetiničkih dela, da nije tako postojale bi formule za umetnost, ali to je već druga priča, koja sa najnovijom tehnologijom mikro – nano inžinjeringa kuca na vrata. Vratimo se mi našoj Kulpinskoj aleji velikana, koja danas u ovoj fazi broji 4 postavljene bronzane biste i to Đorđa Stratimirovića, autora Jovana Soldatovića, koji je Laslu i meni, davnih sedamdesetih godina, bio profesor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, pa bista Miloslava Hodže od autora poznatog slovačkog vajara Franje Štefanka i dve biste našeg autora Lasla Silađija: prva bista je slovački pesnik Janko Kralj, druga arhitekta Mihal Milan Harminc. Aleja je sama po sebi respektabilna i predstavlja izazov umetnicima, ali veći izazov jesu večite dileme umetnika u smislu zapitanosti, kako uskladiti subjektivno i objektivno. Kako rešiti zadatak , koji podrazumeva da portret, kao likovna forma, mora da se drži osnovne premise a to je vizuelna sličnost objekta – biste – portreta sa subjektom, tj. osobom konkretnog imena i prezimena. Silađi je uradio bistu Janka Kralja bez uobičajnog korišćenja fotografije iz prostog razloga jer nijedna fotografija Kralja nije sačuvana. Lik je gradio u svom maniru na osnovu priče i anegdota o pesniku lutalici, pri tome ispoštovao je specifičnost i atribute osnovnog materijala u kome je radio, a to je glina. Tako je nastao lik više kao arhetip umentika – boema sa očiglednim autoportretskim detaljima. To poistovećivanje autora Silađija sa pesnikom jeste iskren stvaralački čin koji pokazuje na pomalo iracionalnu prisnost dva umetnika i duboku emociju koja iz toga proističe.
 
Za razliku od Janka Kralja o Mihalu Milanu Harmincu postoji bogata dokumentarna građa sa mnogo kvalitetnih fotografija, ali tu Silađi odlučuje da ne koritsti fotografije za osnovno polazište budućeg portreta. Mislim da mu je osnovno ishodište intencija što mu omogućava da ponire u dubine sebe samog, prateći određenu emociju. Ulazak u lavirint zvanog JA ne garantuje srećan povratak i očekivan rezultat, ali je nesvakidašnje iskustvo. Neko bi konstatovao da je to čist eskapizam. Poznavajući Lasla, verujem da nije, nego da on osluškuje i prati određen iskonski trag, koji je ostao kao jedini spoj sa činom prapostanka. Veličanstvenost tog najspektakularnijeg, jedinstvenog, čistog, kreativnog čina velikog praska, jeste umetnička vodilja, koja je malom broju umetnika postala osnovni smisao umetničkog stvaralaštva ili čak njihovo kredo. Silađiju čin stvaranja postaje dominantom ,koja često puta potire racionalne kanone i određena poimanja stvarnosti s one strane ogledala, tj. umetnosti, koja je, nadam se, još uvek integralni delo naše i vaše stvarnosti. Iz te vizure Silađijevo viđenje Harminca je više nego očigledno neka vrsta Ode monumentalnom delu arhitekte, Oda njegovoj kreativnosti i uloženg rada a minimalno pokušaj preslikavanja lika sa neke fotografije. Takvo likovno rešenje može da izazove polemike, ali nikako da ospori umetničku vrednost Silađijevog dela ujedno i prava na sopstveno viđenje.
 
Dakle, pred nama stoji robusna, dinamična figura koja zrači iskonskom snagom, snagom uma, znanja i kreativnost. Ta snaga reprezentuje Harminca više i istinitije nego fotografija, koja najčeśće je samo zamrznuta slika jednog trenutka, ili mali isečak iz života fotografisanog subjekta. Silađi je ponudio jednu ličnu, intimnu, ujedno moćnu i ubedljivu interpretaciju lika najznačajnijeg slovačkog arhitekte, Kulpinčanina, koji je za 65 godina aktivnog rada projektova u Evropi preko 300 zgrada. Danas na ovaj način Kulpinčani odaju priznanje Harmincu i njegovom monumentalnom delu, ovo priznanje je taj čovek sigurno uveliko zaslužio.
 
Pavel Čanji
 
O M. M. Harmincovi aj tu:

Komentárov  

0 #1 Karol 2012-10-08 02:55
Spominat
Nahlásiť administrátorovi

You have no rights to post comments

urad

Letmo

Mariena Czoczeková-Eichardtová (1892-1972)
...
Vankúšik pod hlavou
budem mať zo žiaľov;
na rakve kvietky –
to budú spomienky.
A plachty z bôľu
skryjú družku svoju.
Boli sme, bôľ a ja,
boli sme druhovia,
spolu sme chodili
cez žitia údolia.

Nebo ma oplače
pokropí ma lejak,
na cintorín odprevadí
studený severák.

(úryvok z básne Môj pohreb)

 

Posledné články