Svadba u Kulpinu

Svadba u Kulpinu

Kulpinski svatovi
ili ženidbeni običaji Srba u Kulpinu
 
Svadba
 
"Ženiću se
još i ove zime
svi se ljube
a ja nemam s kime"
 
Svadba je jedan od najsrećnijih i jedan od najznačajnijih događaja ne samo za pojedince i njihove porodice nego i za širu zajednicu.
U svakoj zajednici promena društvenog statusa je propraćena specifičnim obredima koji se nazivaju obredima prelaza. Obredom prelaza treba da se istakne sama promena statusa ali i da se ona magijski izazove.
Svadba kao i svaki obred prelaza (rites de passage) označava početak i kraj. Kraj starog i početak novog društvenog statusa - u ovom slučaju, za dvoje mladih koji stupaju u brak. Tradicionalno sklapanje braka podrazumeva držanje strogo utvrđenog scenarija i vršenje posebnih uloga koje imaju određeni svadbeni časnici. U svadbenom ritualu religiozno - magijski elementi treba da obezbede srećan život mladenaca, njihovu plodnost i oklanjanje zlih sila kojima su u toku svadbe posebno izloženi mladenci. Ne manje važan je i ekonomski elemenat - darivanje mladenaca ali i međusobno darivanje najvažnijih učesnika u svadbenom ritualu.
Predsvadbeni običaji ili običaji do venčanja
su običaji koje izvršavaju porodice mladih koji treba da se venčaju. Provodadžisanjem preko trećeg lica - provodadžije, familije potencijalnih mladenaca su stupale u prvi kontakt. U savremeno doba provodadžisanje je samo uspomena na prošla vremena. prvi kontakt mladi uspostavljaju van kuće. ličnim odabirom, bez učestvovanja lica koje se specijalno bavi spajanjem mladih.
Prosidba je prva faza ličnog kontakta između familija. Momkovi donose ponude u hrani koja se služi tom prilikom, to je njihov dar domaćinu. Devojka nudi rakiju. Momak daje "mali dar" - dukat u jabuci, neke delove odeće i obuću. Devojka je "kaparisana". Devojka uzvraća: daruje proscima peškire, koje vezuje za konje. Zagledači nastupaju posle prosidbe a pre veridbe. Oni treba da utvrde i potvrde da li je momkova familija "ravna" devojčinoj.
Veridba ili "Jabuka": mladić na veridbi daruje devojci prsten a ona mu uzvraća darujući mu košulju. Zajednički se ruča, a hranu obezbeduje devojčin otac. Devojci se daje dukat u jabuci. Posle drugog svetskog rata devojka se daruje zlatnim nakitom. U ovaj dan se definitivno dogovara o devojčinom mirazu. Pre odlaska "jabučara" devojka na njihove konje ponovo vezuje peškire kao dar. Ovim se potvrđuje njen (tj. njene familije) pristanak na brak i na uspostavljanje veze. Ovo je period kada su mladi u fazi prelaza: nisu ni u braku (novi status) a nisu više ni "slobodni" (ono što predhosdi veridbi). Ova se faza završava svadbom tj. sklapanjem braka. Devojčina majka daruje budućem zetu košulju. Obično se tada roditelji dogovaraju oko svadbe, podele troškova i sl. Kupovanje odeće nevesti: "aljine" koje će devojka da nosi na svadbi i one posle skidanja venčane odeće, daruje svekrva. Ovaj običaj se zadržao do danas.
Pozivanje u svatove podrazumeva širenje kruga učesnika u predsvadbenom ritualu. U svadbu se poziva najčešće nedelju dana pred svadbu. Devojačke goste poziva "neko iz njene kuće". Iz momačke kuće se najpre zove kum. Kum se zove prvi da bi mogao "da se spremi" (pošto ga očekuju znatni finansijski izdaci - priprema darova). Sledeći se zovu stari svat, dever i vojvoda, dakle najvažniji svadbeni časnici... a zatim se poziva najbliža rodbina po redom ostali. Za pozivara se angažuje neko od mladoženjinih drugova, dever ili/i mladoženja, njegov otac, stric. Pozivar sa sobom nosi čuturicu. Pozivara najpre daruje mladićeva majka košuljom, time želi da ga "odobrovolji". U svakoj kući u kojoj se poziva na svadbu, domaćin nazdravlja i ispija iz čuturice pozivara a domaćica uzvraća darom - na čuturicu vezuje peškir. Ovo je znak da porodica prihvata poziv u svatove. Pozivom u svatove i njegovim prihvatanjem, veza među familijama se potvrđuje. Nekoliko dana pre svadbe aljinari prenose mladine stvari u momkovu kuć.
Momačko i devojačko veče je veče uoči svadbe. Kod mlade se okupe devojke koje kite deversku košulju. Kod momka se okupe devojke - zlatare koje kite mladićev šěšir perjem i cvećem, pripremaju ruzmarin i sl.
Svadbeno veselje - venčanje
Na dan venčanja svi pozvani u određeno vreme, okupljaju se u mladoženjinom domu. U prošlosti srpski svatovi u Kulpinu što je inače običaj u Vojvodini kod Srba, počinjali su nedeljom. Tradicionalno, običaj je da svadba bude ujesen.
Glavni svadbeni časnici su: kum, koji je iz starog porodičnog kumstva. Kum prati mladoženju do venčanja i prvi je svedok na venčanju. Na svadbu kum donosi poklon mladencima kao i ponude u hrani, pre svega, pečeno prase. Stari svat je obično ujak ili teča. Ovo je takođe veoma poštovana ličnost na svadbi kao i kum, on je između ostalog, drugi svedok na venčanju...
Dever je mladoženjin brat ili brat od strica. Dever otkupljuje mladu za mladoženju i dariva je cipelama i vencem i velom u prošlosti, a mlada ga dariva košuljom. Dever je taj koji do crkve vodi mladu.
Vojvoda je obično mladoženjin zet ili jedan od njih ako ih ima više... Očekuje se da vojvoda bude veseljak, on je između ostalog u prošlosti bio zadužen da prikazuje "kravalje". Na svadbi vojvoda je okićen paprikom, zboja šale ali i na njegov račun se zbijaju šale.
Uloga svih svadbenih časnika je da se svadba izvede po tradicijski ustaljenom obrascu i pored pomenutih, važna je i uloga svekrve i svekra. Uloga svekrve je da nevestu uvede u porodicu i porodični kult vršenjem određenih obredno - magijskih radnji. Zatim, svadbeni časnici su i ostala mladoženjina braća - deveri, mladin bratreduše - kuvarice i žene koje služe na svadbi, podrumdžija - neko od komšija... koji je predaje deveru,
Kako gosti dolaze devojke - zlatare kite ruzmarinom goste za šta im ovi plaćaju stavljajući novac na tacnu. Kićenje svatova ruzmarinom se gosti magijski "obogaćuju" snagom bilja i magijom devojačkog dodira. Gosti se okupljaju. Po kuma se ide, uz sve počasti, sa muzikom. Ugadajući kumu roditelji i gosti treba da obezbede mladencima kumovu zaštitu i pomoć u prelasku iz jednog statusa u drugi. Kuma dočekuju celi svatovi, vezuje mu se košulja a na njegove konje se vezuju peškiri. On donosi pogaču i čuturu sa pićem - uzvraća istim darovima kojim su i njega darovali domaći kada je pozivan za kuma. Po okupljanju svih svadbenih časnika i gostiju, kum naređuje polazak, roditelji blagosiljaju mladoženju i svatovi polaze po mladu.
Mlada dočekuje mladoženju i svatove spremljena u posebnoj odaji sa drugaricama. Njen brat ne dozvoljava da se mlada izvede dok se ne plati za nju. Iako je suma koju dever treba da plati dogovorena, cenkanje za mladu je deo rituala. Tokom cenkanja izvodi se i lažna mlada - najčešće mlađi muškarac odeven kao mlada ili isto tako odevena starija žena. Smatra se da je uloga lažne mlade da se obamanom zlih sila zaštiti prava nevesta. Kada se pogode za cenu, mladin brat dozvoljava deveru da uđe u prostoriju gde je mlada i on joj daje cipele a u desnu joj stavlja novac. Mlada devera daruje košuljom, takozvanom deverskom košujom.
Na venčanje se iz mladinog doma ide po određenom redu, mladi prati tj. vodi, dever i njen brat. Mladoženja ide izmedu kuma i starog svata. Na putu do crkve se svi vesela, peva se svatovac kao na primer...
 
Metla nogu
na potegu pa sve veli neću
a na kuma namiguje
da se kola kreću
Teraj kume riđu
da te ne obidu
ako te obiđu
a ti prodaj riđu
i bećarci
Bećarino
moja lepa lolo
kad si bećar
ko te ne bi volo
. . . . . . . . . .
Oj bećari
ko vam kuću čuva
vetar duva
pa mi kuću čuva
. . . . . . . . . .
Aj udaću se samo za jedinca
čim se sica
oma gadarica
. . . . . . . . . .
Svadba
 
Na venčanju mladenci stoje na darovanom ćilimu i pokriveni privezima koje su darovali kum, stari svat i vojvoda. Posle venčanja u crkvi, pri izlasku iz nje, kum baca sitan novac uvis. Bacajući sitan novac "kupuje" naklnost šire zajednice umesto mladenaca. Po tradiciji, posle venčanja najpre idu na ručak kod mlade ali taj običaj se izgubio. (U mladinoj kući, mladu više ne daruje momkova familija, već njena devojačka - njene tetkine i strine. Mladi tu prvi put obeduju. devojka se definitivno oprašta od svojih i ide se u mladoženjin dom...) Na ulazu u dvorište bez obzira da li se ide najpre u mladinu kuću ili odmah kod mladoženje, ispred ulaza svatove dočekuju reduše sa varijačama koje čuvaju korito sa vodom. Mladenci i kumprelaze bez plaćanja ali svi ostali, treba da plate da bi prešli preko te vode (neko ga zove i Dunav). Taj novac ostaje redušama. Dešava se da neko od svatova se na pravi nespretan pa prevrne korito i voda se prospe. Kum traži "otkup" od svekra da bi mlada sišla s kola. Mladoj daju "nakonjače" (muško dete) koje tri puta ljubi i diže u vis i dariva košuljicom, to je magijska radnja za plodnost i da više bude muške dece. Uvođenjem mlade u novi dom svekrva pre svih iz porodice, magijskim putem teži da zaštiti mladence i da im obezbedi sreću, plodnost i slogu zato mladence posipa zrnevljem, daje im da jedu med i šećer. Ispred mlade svekrva širi belo platno i opasuje joj se kecelja, svekar ide ispred i stavlja novac po platnu i mlada ga skuplja. Pred kućnim pragom, svakrva daje dve pogače ili hleba, koje je mlada stavlja ispod pazuha i tako mladoženja uvodi u kuću. Večera počinje iznośenjem kumovske "časti": pečenice i pogače.
Svadbeno veselje nakon ulaska sa mladencima rasterećeno je od običaja: sve se podređuje veselju, uz obilje hrane i posebno, pića. Igra se podvoje, logovac, cigančica pevaju se svatovci i bećari.
 
Nisam bećar
a bećar mi kažu
saću biti
pa neka ne lažu
. . . . . . . . . .
U mog dike
oči povelike
ko u riđe
kad na zob naiđe
. . . . . . . . . .
Rodi najko
još jednog ko mene
da imaju
šta lajati žene
. . . . . . . . . .
 
Pre mraka dolaze pogaćari. Pogačari dolaze sa mladine svadbe i nose pogaču i druge poklone koje šalje mladina majka. Pogaču kidaju mladenci i ko otkine veće parče veruje se, biće gazda u kući. Pogačari su u prošlosti dolazili posle svadbenog veselja, i ovako "preseljenje" predstavlja vrstu "ubrzavanja" postupak u potvrđivanju nove faze života za mladence. Posle večera i veselja, a pod vođstvom vojvode ili nekog drugog duhovitog svadbara, javno se prikazuju darovi to je tzv. običaj "kravaja". POkloni se prikazuju od najvećeg do najmanjeg... redom.
U prošlosti je postojao običaj svođenja mladenaca (praćenje mladenaca u sobu na prvu bračnu noć) i ono predstavlja završnu agregacionu fazu rituala. Nakon svođenja, kum nazdravlja mladencima, ispija piće i razbija času o vrata. Ako nema svođenja mladenaca, mlada se presvlači i tako odećom ukazuje na svoj novi status - status udate žene. Nakon toga mladenci aktivnije učestvuju u veselju. Običaj pijenja "slatke rakije" podrazumeva da mlada sipa piće a mladoženja sa svakim gostom ispija po čašicu. Po ispijanju, gost na tacnu stavlja novac, plaća "za rakiju". Novac od slatke rakije pripada mladencima.
Običaj koji je još prisutan na svadbi u Kulpinu je "krađa" mladine cipele - neko od dece se zavuče ispod stola i skida mladinu cipelu; dever je dužan da cipelu otkupi i da je vrati mladoj.
Na tradicionalnoj srpskoj svadbi u Kulpinu hrana se praktično nije sklanjala sa stola. Na svadbi za ručak se gostima služe supa, kuvano meso i sos uz to meso, zatim pečenje, to može biti prasetina ili neke druge vrste mesa. Uveče se služi kisela čorba, sarma ili paprikaš zatim pečenje. uz to služe se i slatkiši, sitni kolači i torte.
 
Posle svadbenog veselja
 
se datim običajima potvrđuje novi status mladog bračnog para.
Ubrađivanje mlade vršila je jetrva dan tj. jutro posle venčanja. Pokrivena glava je znak udate žene.
Veliki gosti je prva poseta mladinih roditelja prijateljima u jednu od nedelja ili za neki od praznika. Oni donose kolač. Za taj dar uzvraća se ručkom.
Tako se završava ciklus svadbenih običaja. Posle svadbenog veselja u savremenim prilikama se praktikuje zajednički ručak roditelja sa mladencima a koje organizuje mladoženjina familija.
Još narednih godinu dana nova snaja smatrana je mladom ili novom mladom.
Miroslava Blažić

urad

Letmo

Mariena Czoczeková-Eichardtová (1892-1972)
...
Vankúšik pod hlavou
budem mať zo žiaľov;
na rakve kvietky –
to budú spomienky.
A plachty z bôľu
skryjú družku svoju.
Boli sme, bôľ a ja,
boli sme druhovia,
spolu sme chodili
cez žitia údolia.

Nebo ma oplače
pokropí ma lejak,
na cintorín odprevadí
studený severák.

(úryvok z básne Môj pohreb)

 

Posledné články